Obavijesti arrow Korisni Dokumenti arrow NACRT UPITNIKA O PRAVNOM EKSTERNALIZIRANJU
Trenutno Online:
Trenutno imamo 12 posjetioca online
NACRT UPITNIKA O PRAVNOM EKSTERNALIZIRANJU Printaj E-mail
Uvod

Kako već vjerovatno znate, CCBE Zajednička radna grupa advokatskih firmi sa višestrukim nadležnostima (MJLF) i Deontološki komiteti trenutno razmatraju pitanje pravnog eksternaliziranja.

Pitanje pravnog eksternaliziranja su postavile brojne advokatske firme sa višestrukim nadležnostima kao odgovor na CCBE upitnik iz 2008. godine o pitanjima vezanim za advokatske firme sa višestrukim nadležnostima. Pritisak da se koristi pravno eksternaliziranje se prvo pojavio kod advokatskih firmi sa višestrukim nadležnostima. Iz tog razloga je MJLF Komitet počeo da se bavi ovim pitanjima.

Imajući u vidu da ova oblast postavlja značajna deontološka pitanja, Zajednička radna grupa je uspostavljena zajedno sa Deontološkim komitetom. Radna grupa ima za cilj da pruži neke smjernice advokatskim i pravnim udruženjima članovima CCBE o pravnom eksternaliziranju.

Osnovne informacije o značenju pravnog eksternaliziranja

Predsjedavajući MJLF Komiteta, Péter Köves, je dao sljedeću analizu pravnog eksternaliziranja u ranom nacrtu dokumenta:

"Iako je svijet pravnog eksternaliziranja fenomen iz posljednjih 10 godina, advokati su uvijek «eksternalizirali advoktski rad". Advokati su koristili druge advokate kao njihove «podugovarače» sa posebnim znanjima, davali su uputstva advokatima u drugim gradovima i u međunarodnom radu su davali uputstva advokatima u drugim državama. Ova uputstva su se bavila mnogim pitanjima osim jednim: nedostatkom regulatornog režima koji postavlja određena profesionalna i etička pravila za advokate koji su primali ta uputstva. Većina tih nadležnosti, posebno u Europi, je zasnovana na sličnim ili identičnim "osnovnim principima" kao što su povjerljivost i konflikt interesa. Advokat koji je davao uputstva je bio siguran da bi i on/ona i advokat koji je primio uputstva bili predmet sličnih disciplinskih posljedica ako bi advokat koji je primio uputstva prekršio svoje profesionalne i etičke dužnosti. U isto vrijeme, advokati su davali uputstva ne-advokatima za pružanje usluga, koje su bile sporedne ali neophodne za pravne usluge koje su pružali, ali takvo "eksternaliziranje" nije dovelo do sličnih profesionalnih i etičkih poteškoća.
Novi fenomen, "pravno eksternaliziranje" je promijenio ovu sliku. Koristeći jeftinu ali kvalifikovanu radnu snagu u određenim državama kao što je Indija, komercijalne kompanije su počele da nude usluge za koje su advokatske firme u državama sa većim platnim nivoima, kao što su Sjedinjene američke države i Ujedinjeno Kraljevstvo, koristile registrovane, uglavnom mlađe advokate ili pravnike za poslove kao što su dostavljanje dokumenata vezanih za parnicu ili dubinsko ispitivanje. Ova tendencija je postavila brojna pitanja koja korištenje registrovanih pravnih profesionalaca nije, jer ove kompanije koje pružaju takve usluge nisu obavezane ovim propisima koji imaju za cilj da ojačaju osnovne vrijednosti pravne profesije da bi se podržala vladavina zakona. Klijenti koji žele da dobiju usluge advokatske firme po niskim cijenama možda nisu svjesni rizika koji je povezan sa takvim pružateljima usluga, kao što su kršenje povjerljivosti ili konflikt interesa."

Trenutni nacrt Zajedničke radne grupe, koja još uvijek o ovome razgovara, koristi sljedeću definiciju za pravno eksternaliziranje:

"Pravno eksternaliziranje je situacija kada propisani pravni profesionalac ("advokat za eksternaliziranje") eksternalizira pravne aktivnosti koje obično provode advokati, advokatski pripravnici, pravnici, npr. istraživanje, dostavljanje dokumenata vezanih za parnicu ili dubinsko ispitivanje, itd. ("pravne aktivnosti") za pružatelja usluga u drugoj državi koji nije propisani pružatelj usluga ("pružatelj usluga").

Ova situacija predstavlja izazov za advokatske komore i druge regulatore koji pokušavaju da regulišu advokate ili žele da daju smjernice advokatima kako da se bave pravnim eksternaliziranjem da bi to bilo uz puno poštivanje osnovnih vrijednosti pravne profesije i etičko-deontoloških pravila koja su primjenljiva na advokata za eksternaliziranje."

Predsjedavajuća Deontološkog Komiteta, Lucy Dupong, je u nedavnom memorandumu koristila sljedeći opis:

"Koncept eksternalizacije usluga prije svega daje opis jedne djelatnosti, nego što daje pravnu definiciju. Eksternalizacijski odnos može se opisati kao situacija u kojoj stručno lice ili trgovca zbog ekonomskih potreba i / ili zbog kvaliteta odluči povjeriti specijaliziranom davaocu usluga, koji se nalazi izvan njegovog preduzeća, ulogu da pruža jednu ili više usluga koje bi inače sam obavljao. To su uglavnom dugoročni ugovori koje karakterizira snažna vezanost između onoga koji ekstarnilizira uslugu i onoga koji pruža uslugu. Pronašli smo čestih slučajeva u poslovnom kod banaka ili kod osiguravajućih društava (ekternalizacija informatičkih usluga, računovodstvo, ljudski resursi). "

Upitnik

Deontološki Komitet je razgovarao o ovom pitanju po prvi put na svom sastanku 15. oktobra 2009. godine i smatrao je da bi bilo korisno dobiti daljnje informacije o pravnom eksternaliziranju i posebno o državnim pravilima koja bi se primjenjivala u takvim situacijama).

Ovo pitanje upitnika je onda dalje razrađeno u Zajedničkoj radnoj grupi, koja bi bila zahvalna da dobije odgovore na sljedeća pitanja do 15. januara 2010. godine:

1.    Da li u Vašoj državi postoje ikakva profesionalna/deontološka pravila koja se bave specifično sa eksternaliziranjem pravnih usluga u smislu koji je definisan/opisan iznad, ili koja se bave sa pravnim eksternaliziranjem u skladu sa drugom definicijom/opisom?

2.    Ako je odgovor da, da li ova pravila dopuštaju ili zabranjuju pravno eksternaliziranje ili zahtijevaju poštivanje uslova kada se eksternaliziraju pravne usluge?

3.    Ako je odgovor na pitanje broj 1 ne, da li postoje ikakve druge pravne/regulatorne odredbe koje aktivno dozvoljavaju, zabranjuju ili ograničavaju eksternaliziranje pravnih usluga?

4.    Da li je dozvola/zabrana ograničena dozvola/zabrana u smislu da se neke pravne usluge mogu eksternalizirati a druge ne?

5.    Ako je dozvoljeno, da li je eksternaliziranje pravnih usluga predmet ispunjavanja određenih zahtjeva od strane koja eksternalizira pravne usluge, kao što je na primjer da se dobije odobrenje klijenta, i/ili da se provode referentne provjere, da se istraži istorija eksternog pružatelja usluga?

6.    Da li postoje ikakva specifična deontološka pravila koja se trebaju poštivati od strane eksternog pravnog pružatelja usluga kada pruža eksternalizirane pravne usluge? Da li relevantni uposlenici eksternog pružatelja usluga moraju biti locirani ili kvalifikovani na određenom mjestu?

< Prev   Next >